PRIČE IZ KREATIVNOG UGLA – br.1

kreativni ugao

Kada na Google-u otkucate pojam “motivacija” dobićete preko 400 miliona stranica u kojima se on pominje kao glavna “vrednost”. Da li je to znak da motivacija ljudima najviše nedostaje ili ukazuje na nešto drugo, ostavljam to pitanje za neke sadašnje i buduće istraživače i posmatrače društva. Meni je to poruka o njenoj bitnosti za kreativnost. O samoj motivaciji je ipak napisano toliko mnogo knjiga, organizuju se milioni seminara, postoje emisije, YouTube kanali, jednostavno za njom se traga. Svakodnevno.

Kakav je rezultat tih traganja?

Koliko vremena je usmereno u traganje za motivacijom van nas samih?

Koliko nas se setilo da je potraži u sebi a ne samo van sebe?

Pitanja koja treba da pokrenu proces mišljenja i pored toga što danas mnogi u vezi pojma “motivacija” vole da zauzmu samo čvrst verujući stav koji ih drži u traganju za spošljašnjim efektom.

To traganje veoma često liči na “zlatnu groznicu” u kojoj mnogo više zarađuju oni koji prodaju alate za kopanje i traganje.

Čak i kada neko naleti na par grama motivacionog zlata, veoma brzo se rađa nova potreba za traganjem.

Pre nego nastavim, pozivam vas da na sve gledamo zajedno iz ugla izobilja a ne iz ugla oskudice, jer najlakše bi nam bilo da motivaciju i traganje za njom danas označimo kao posledicu svih napravljenih kompromisa u društvu, koliko god da za to ima dokaza.

Dakle, da nastavim. 

Sve to što i pronađemo na Google-u, u većini slučajeva je oblik “spoljašnje motivacije”, 

Druga paralela sa motivacijom je tuširanje. Spoljašnja motivacija često je jednaka svakodnevnom jutarnjem tuširanju. To ume da prija i da utiče do određenog nivoa na ostvarenost osobe tokom dana. Međutim, i u slučaju traganja za “zlatnom žicom” i kada motivaciju vidimo kao tuširanje, pojavljuje se jedno veliko, Ali..

Da li je to traganje i prikupljanje grumena motivacije i/ili tuširanje efikasno? 

Moguće, ako tragamo za njom u spoljašnjem okruženju, ako očekujemo da će doći spolja i uči u nas i ostati dovoljno dugo da napravimo neke kreativne korake tokom dana. Trudeći se da to vreme trajanja bude dovoljno da postignemo nešto u okruženju.

Bez obzira da li vam nude traganje za zlatnom žicom ili ubeđuju da nabavite veći bojler zbog samim tim i veće količine spoljašnje motivacije. Postoje stvari koje vam uspešni prodavci alata za traganje za motivacijom nisu rekli.

Nezadovoljnih životom, situacijom, ljubavlju i poslom uvek je bilo. Kada još društvo generiše i promoviše neizvesnost, onda se stvori prostor za pojavljivanje onih koji koriste posledice i uvode u maglu nezadovoljne ljude, govoreći im da to što čuju nisu guske. Tako i tada najčešće počinje traganje za motivacijom i upoznavanje sa alatima koji se na tržištu nude.

Za početak nisu vam rekli da je normalno imati probleme. Niti vam je približeno kako nastaje problem, da bi mogli sami da istražite uzrok a ne da tragate za „motivacionim lekovima“ koji će da ublaže posledice. Posebno emocionalni bol, za koji lek imate vi sami unutar vašeg kruga delovanja. Jer kada bi vam rekli kako nastaje problem, prodali bi vam samo jednom određen alat, a ne više puta kao što im je cilj.

Jedna od glavnih stvari koju vam nisu rekli je: da je najbitnije vaše lično traganje, a ne njihov savet kako da tragate, ili njihovo iskustvo, motivaciona priča. Posebno ne vaš doživljaj njihovog uspeha u traganju za zlatnom žicom. 

Jer svaka „motivacija“ koja dolazi spolja, van vašeg unutrašnjeg kruga delovanja je kratkog daha i mora da se ponavlja. To je tajna njihovog uspeha, a ne vašeg. Svesni su da njihova motivacija deluje kratko i da moraju da je ponavljaju da bi opstali.

 Zašto je toliko kratka njihova motivacija i mora da se ponavlja?

Jer nije vaša.

Nije unutrašnja.

I najbitnije, nije to vaša akcija.

Nisu vam rekli ni da ste kao prirodno biće nagrađeni talentom proizvodnje unutrašnjih stimulansa. Jer ste jednostavno deo Prirode, a ona je izgrađena na prirodnim principima: međuzavisnost, jedinstvenost, jednostavnost, organizovanost. Primenite ih i počnite sa proizvodnjom unutrašnjih stimulansa koji će biti vaše gorivo za akciju koja će trajati.

Možda najbitnija stvar koju vam nisu rekli je da snagu pravu ima značaj koji ima vaša sposobnost svesnog delovanja na stvari koje možete da promenite u datom trenutku, a ne na one stvari koje samo želite da promenite.

Ja ču vam reći da verujem da svako od nas ima “unutrašnju motivaciju” koja se rađa uz podršku smisla, svrhe, ljubavi, vere i nade. 

Uf, pomislićete, eto opet neke zavisnosti od nečega da bi se nešto desilo.

 Neeeee . Unutrašnja motivacija uspostavlja međuzavisnost sa navedenim elementima. 

Svako od nas poseduju tu “unutrašnju motivaciju”.

Želite dokaz, zar ne?

Evo ga.

Zamislite da je pred Vama sledeći zadatak.

Treba da nosite u rukama džak krompira od 12 kilograma tri sata i da šetate sa njim po parku.

Šta Vam je prvo palo na pamet?

Koliko mislite da bi izdržali?

Koliku bi nagradu očekivali da izdržite čitava tri sata šetnje po parku sa džakom krompira od 12 kg u rukama?

Neko će izdržati. Neko neće.

Neko od Vas neće ni probati.

Možda ćete angažovati nekog da Vam pomogne i sa njim da podelite nagradu ako postoji.

Da se složimo.

Retko koja motivacija bi delovala da to uradite ako bi došla sa spoljašnje strane.

Sada okrenimo zadatak, ali zadržimo samo neke elemente.

Vi ste u parku i dato Vam je na čuvanje dete Vaše rođene sestre. Treba da ga čuvate sledeća tri sata u parku, ali treba sve vreme da ga nosite u rukama jer je malo i ima čitavih 12 kg.

Mnogi od Vas neće ni na trenutak pomisliti na težinu deteta. Smisao, svrha, ljubav, vera i nada će Vam pomoći da ga nosite. Da se zaigrate. Da budete kreativni tokom naredna tri sata igrajući se sa detetom sve vreme dok je u Vašim rukama. Nećete skidati osmeh sa lica.

Da. Desiće Vam se unutrašnja motivacija.

Bićete umorni tek posle nekog vremena, ali ćete i tada da govorite o igri sa detetom i nijednom Vam neće pasti na pamet da je umor koji osećate posledica fizičke težine deteta.

Sada se opet vratite na džak krompira od 12kg.

Zamislite ga. Iskreno recite koliko dugo bi ga nosili po parku u rukama.

Eto dokaza o postojanju “unutrašnje motivacije” i njene snage da se kreativno počnemo ponašati u okruženju.

Prava motivacija dolazi “iznutra ka van”. Od nas počinje, od našeg stepena razvijenosti smisla, svrhe, vere, ljubavi i nade. 

Naravno, neće sve situacije u životu da budu džak krompira ili dete rođene sestre ili brata, ali će stepen kreativnosti i motivacije zavisiti od Vas lično.

Kako sam ja lično otkrio “unutrašnju motivaciju”?

Upravo kroz gore pomenuti primer. Iskustveno. Bio sam oduševljen njenim postojanjem.

 Svest o njenom postojanju mi je bila glavni input pred svaki izazov koji je bio postavljen ispred mene, bio on društvenog ili poslovnog karaktera.

Da počnem da inspirišem: Kreativnost se neće probuditi samostalno. Voli da se rađa iz “unutrašnje motivacije”.

Smisao, svrha, ljubav, vera, nada. 

Pet elemenata unutrašnje motivacije.

Smisao?

Šta je Vaš smisao?

Kažu da se smisao otkriva upoznavanjem sebe.

Iskrenost i lična transparentnost sa sobom. Uf. Teško je. Tako bar zvuči u ovom trenutku.

Koliko ste se samo puta probudili sa pitanjem “imali sve ovo smisla”?

Da, i ja sam se probudio mnogo puta sa tim pitanjem, samo što sam naučio da ga promenim u

“Da li ja imam smisla” ? 

Ako ostanete u pitanju “imali sve ovo smisla” veoma brzo ćete nabrojati bar deset stvari iz okruženje koje daju negativan odgovor i pomislićete kako ništa nema smisla. Tragate za negacijama u okruženju umesto za odgovorima u sebi. To je posledica one čuvene priče “kada je nešto dobro hvalite sebe, kada je nešto loše krivite druge”

Ako okrenete pitanje ka sebi i postavite ga u formatu “Da li ja imam smisla”? Jednostavno ćete se posvetiti sebi i otkriti da postoji bar jedna dobra stvar u Vama ili o Vama. Od te jedne stvari počnite da gradite “unutrašnju motivaciju”.

Svrha?

Svrha se pronalazi u okruženju!

U porodici. Među prijateljima. U društvu.

Okruženje Vas poziva na svrhu.

Svako od nas je deo Prirode.

U Prirodi postoje principi na osnovu kojih ona funkcioniše od prvog trena.

Međuzavisnost.Jedinstvenost. Jednostavnost. Organizovanost.

Za dokaz je dovoljno samo da pogledate u Prirodu. Oko sebe.

Videćete da postoji Međuzavisnost između trave i drveta.

Da je svaki deo Prirode Jedinstven.

Da su stvari Jednostavne koliko god na prvi pogled izgledale komplikovano.

I da Organizovanost u Prirodi vlada.

Ako ste Vi deo Prirode onda ste satkani od tih principa.

Priroda Vas poziva na akciju.

Da otkrijete Vašu svrhu.

Uloge.

Svaka je bitna i ne postoji glavna ili sporedna.

Svaka uloga je deo pozicije koju treba da ostvarite.

Redosled ostvarivanja uloga je takođe bitan.

Jednako u Prirodi koliko i u Društvu ali ne može jedno bez drugog.

Ljubav.

Eeeee.. Ljubav.

Mislim da je to više glagol “voleti”.

Tačnije podskup glagola koji čine glagol voleti.

Tako zamislite skup „voleti“ koji je sastavljen od sledećih članova: razumeti, prihvatiti, podržati, ostvariti, zaštiti, usmeriti, zagrliti, imati, dati,…. i sigurno još nekoliko kojih ćete se Vi upravo setiti.

Vera?

Neću Vas pitati u šta verujete, ali ću Vas pitati šta je vera za Vas? 

Zašto?

Jer odgovor na pitanje “U šta verujete” može da odvede sve nas u pogrešno, kako god da se ono zvalo. Mnogi ga postavljaju da bi Vas uporedili sa njima. Da Vas identifikuju, ali ne kao posebnu osobu već kao potvrdu njihovog postojanja i opravdanosti njihove vere pod uslovom da je Vaš odgovor “pozitivan” po njihovom kriterijumu.

Mnogo je bitnije pitanje “Šta je vera za Vas?”

Koliko Vama znači i šta ona čini za Vas.

Pitanja o veri je milion jer sumnjamo u njeno postojanje. Pokušavamo sa pitanjima i odgovorima da izazovemo njeno postojanje i tako kroz skup misaonih iskaza udahnemo veri život u nama samim.

Šta je vera za nas?

Da li je Priroda utkala u nas tu potrebu za verom ili je vera deo našeg DNK koda. Pitanje koje može da bude deo nekog istraživanja ili ako smo dovoljno hrabri i prve sledeće kafe sa prijateljima.

Nada.

Da li nada poslednja umire?

Da li je ona posebna ili je samo posledica nekih unutrašnjih nematerijalnih elemenata?

Za nadom se traga. U nadu se veruje. Za nadu se kaže da poslednja umire. Da ima nade da se pokrenemo. Nadamo se boljim vremenima. Sa nadom u bolje živimo. Nadamo se susretu sa nekom osobom. Sve je to nada. Ona će postojati dok postoji i Priroda.

Da se na trenutak vratimo na dokaz o postojanju “unutrašnje motivacije”

Na primeru “zadatka” sa džakom krompira od 12kg i deteta od rođene sestre ili brata koje takođe ima 12kg možemo da izvedemo postojanje svih pet elemenata.

Smisao – Pronalazite smisao u sebi.

Svrha- Vašu uloga je jedinstvena

Ljubav- Znate da je voleti radni glagol, da ne kažem trpni.

Vera- Veruju u Vas. Vi dajete sebe.

Nada- Nadate se da će se ponoviti.

Osećate unutrašnju motivaciju upravo, zar ne?

Dok ne donesemo odluku da se fokusiramo na unutrašnju motivaciju kojom ćemo povećati naš krug delovanja u društvu, postoji opasnost da postanemo „motivisano društvo“, tačnije društvo pod motivacijom. Nikakve razlike, od društva pod okupacijom. Pogotovo, što ta spoljašnja motivacija da bi opstala mora da se hrani svakodnevno slabostima onih kojima je takva motivacija potrebna. Uvođenje zavisnosti od motivacije, a ne uspostavljanje međuzavisnosti sa motivacijom, postaje pravi problem. Problem sa osmehom koji mislimo da je dobar, a on u stvari samo pokazuje svoje oštre zube. 

Zato svest o postojanju spoljašnje motivacije treba da bude racionalnog ili vrednosnog karaktera, dok unutrašnja motivacija treba da bude emocionalnog I inspirativnog karaktera.

nastaviće se…