Kreativac. Zadovoljstvo je zajedničko.

Nije lako biti kreativac, jer tu ima puno kreativnog posla:)

Od želje da se bude baš originalan i potrebe da se zadovolji inspiracija, tj njena „očekivanja“ koja su nastala samim njenim rođenjem i željom da „odraste“, pa sve do pobeđivanja ega koji na kraju treba da bude nagrađen određenom količinom novca jer je prihvatio određenu vrstu poraza. Tačnije, napravio se kreativni kompromis, posebno u situaciji kada kreativac u ideju veruje više nego klijent koji se samo bori da ostane u određenom okviru ili jednostavno ima zadatak da brani svoju menadžersku poziciju. Tada se obično ideja „prilagođava“ okviru klijenta, koji često pod okvirom podrazumeva racionalni element, tipa budget, i retki su oni koji su spremni da bar za trenutak stave okvire sa strane i razmisle o ideji i njenom životu.

 Verujem da toliko bar zaslužuje i kreativac i ideja, i naravno da se obradujem kada se klijent pretvori u „pozitivnu društvenu devijaciju“ i bar za tren stavi okvire sa strane. Tada tek nastaje pravi kreativni pič i šansa za ostvarenjem sinergije.

Kreativac se svakako najbolje oseća kada proda ideju koja nije samo na prodaju već u koju obe strane veruju.

Jedan od najčešćih saveta koje sam u ulozi kreativca dobijao od menadžera glasi „ treba da naučiš da plivaš sa drugim ajkulama, da budeš brža i bolja ajkula od drugih“. Nikada im ne kažem da nisu samo oni pročitali knjigu „Kako plivati sa ajkulama“ koju je napisao Harvi Makej.

Zašto da budem ajkula, kada mogu da budem delfin!

Jedinstvenost. Lakše dolazi do publike. Ajkule se jedino boje delfina. Ima svoje jato. Ume sa drugim životinjama. Opet, menadžeri dok željno očekuju da vide delfina i da se poigraju sa njim ostvarujući tada jedinstven doživljaj, ipak više vole da se bore sa ajkulama da bi u toj borbi odbranili poziciju koju su zauzeli.

Kada je u pitanju kreativac, ne može se očekivati da on zna samo „jednu stvar“ koja je potrebna tržištu. (koliko god da se tako nešto očekuje, želim da verujem da to nije posledica stalnog branjenja pozicije).

On može da bude samo „izuzetno dobar u trčanju u širinu da bi stvari mogle da krenu napred“.

Kreativac služi da se pozicija na kojoj se menadžer trenutno nalazi ostvari i to je glavna sinergetska prednost koju retko koji menadžer koristi. Koristite je.

Kreativac se ne koristi za izlazne strategije, već za strategije posvećenosti. Sada će neko da kaže, da… ali….

Moj kreativni predlog je da kada god osetite ili izgovorite „ da, .. ali..“ da ga jednostavno zamenite sa pitanjem „Kako?“.

Tako ćete i vi i kreativac nastaviti da putujete ka ideji koja je sinergetska i sigurno ćete da izbegnete pravljenje kreativnog kompromisa na obostranu štetu.

Da ponovim.

Nije lako biti kreativac, jer zadovoljstvo treba da bude zajedničko.