Nije sapun da se potroši …


Većina vas je naslov vezala za opšte poznatu rečenicu u kojoj se spominje jedan organ, zar ne?

Pitam se:
I mozak nije sapun da se potroši pa što ga onda ne koristimo u dovoljnoj meri?

Odgovor glasi: Možemo ali nećemo!

To je glavni razlog…

Sve one rečenice koje počinju sa “ ne mogu, ne umem, nije do mene, to ne može, to neće proći, to je teško, ovo smo već probali,to niko nije uradio, da, ali, kada bi, i ostale… su podrška takvom odgovoru i njegovom održavnju i lažnoj bitnosti.

Neverovatno ali istinito je da više razmene mišljenja, koliko god to bilo često samo čisto tračarenje, ima pored kafe aparata i aparata za vodu nego na sastancima, prilikom prezentacija, telefonskim razgovoriima, pisanju mailova.

Površnost u svakom smislu…

Opravdanje možda traže u činjenici da mozak kada radi troši 25% energije koju poseduje telo, pa valja se štedeti.

Takve mere štednje su opšte popularne, i u njima niko ne vidi da se tako gasi razvoj i usporava društvo.


Dok kompromisi vladaju sinergija jadna negde tinja i prosi da preživi od pozitivnih društvenih devijacija kojih ima sve manje.


Da li znate da odgovorite na pitanje: O čemu sad razmišljate?

Naravno da znate. Verujete i verujem da to znate uvek.
Ja upravo razmišljam o idejama i njihovom životu. Prema definiciji ideje ona je oblik društvenog virusa koji ne može da umre ili da bude uništen.

Svaka ikad smišljena ideja još uvek tinja negde i strpljivo čeka da se pojavi „verujući“.

To važi i za dobre i za loše ideje.

Dovoljno je da se osvrnete na istoriju društva i videćete da je to tako.


Svuda naravno osim u Srbiji, posebno za dobre, mnogi će izjaviti. Bez obzira koliko to u stvari nije tačno.
Srbija je plodno tle za ideje, ali one koje za gorivo koriste površnost i prosečnost i za koje nije potrebno mišljenje kao proces već mišljenje kao stav.

(ako neko od vas ne zna razliku između mišljenja i stava neka ne čita dalje)

I ova rečenica je izgovor zar ne?

Verujem da među vama postoji skup onih koji bi prethodnu rečenicu napisali ovako:
Srbija je plodno tle za ideje koje inspirišu i transformišu društvo, koje za gorivo koriste posvećenost i međuzavisnost, za koje je potrebno mišljenje kao proces.


Zato želim sa vama koji pripadate tom skupu da ovde podelim ideje za koje verujem da mogu da inspirišu čak i najbolje proizvodjače izgovora u Srbiji i da vas pozovem na proces mišljenja kojim ćemo zajedno proizvesti izazov za zajednicu a ne samo za nas.

Sledi skup linkova koji vode ka opisu ideja:


Da li je moguća realizacija navedenih i drugih sličnih ideja?


Naravno da je moguća ukoliko počnemo da svakodnevno uočavamo izazove i znatno smanjimo proizvodnju izgovora koji predstavljaju „društveno đubre“ koje je gorivo za sav ostali otpad u zajednici.


Zašto sam ovaj post danas napisao?
Jer verujem da treba koristiti i mozak koji svakako nije sapun pa da može da se potroši.