Kompromisno društvo

Opšte prihvaćen model ponašanja koji je zarazio više ljudi nego korona je branjenje situacije izgovorima i formom. Posebno od strane onih koji su na nekim pozicijama, na kojima nikako da se ostvare ali su spremni da je odbrane svim sredstvima.

Broj dnevno napravljenih kompromisa ima odlike geometrijske progresije. Naravno, napravljeni kompromisi se najčešće pravdaju sa Da, ali… I pored toga što su svesni da u stvari tragaju za Kako? prihvataju lakšu opciju koja stoji iza Da, ali…

Reč kompromis u našem okruženju ima svoj ciklus. Kružnog karaktera. S tim što se ubrzava taj ciklus hraneći se novim kompromisima. I tako u krug a broj kompromisa sve veći. Tako se stvara pritisak i na unutrašnji i na spoljašnji krug ličnog, društvenog i poslovnog kruga delovanja. Kada pritisak dođe do maximuma počinje drugi krug kao posledica kompromisa i on se zove još i „krug nasilja“.

Svaki kompromis na kraju vodi nekom obliku nasilja.

Dok trpimo na poslu praveći kompromise znamo da sledi nasilje nad samim sobom ili drugima.

Sama reč kompromis u sebi sadrži upozorenje da nam je Ego veliki, da su nam očekivanja iznad granice normalnosti. Pojavljuju se i kao posledica nedostatka jasnih ciljeva i iskrenih namera. Nas ili nekog drugog,

Međutim, mnogi prihvataju kompromise sa mišlju kako će se sa posledicama izboriti kasnije i to lako. Ne znaju da tada nastupa jedno veoma bitno pravilo koje glasi:

Količina energije koju ste potrošili da rešite problem, tj. prihvatite, napravite ili izazovete kompromis, je pet puta manja od energije koja će vam biti potrebna da rešite posledice kompromisa, tj. nasilje koje će se desiti nad vama, u vama ili nad drugima,

Razlog neuspeha rešavanja posledica pravljenja kompromisa leži u tome što pokušavamo da ih rešimo sa istom energijom sa kojom smo napravili kompromise. Tada se u komunikaciji javlja poznata rečenica: Vrtim se u krug.

Tada do izražaja dolazi glagol trpeti koji na žalost ima vremenski rok dok ga ne zameni glagol pucati.

Pa tako imamo: Pucati po šavovima… Puca posao.. Puca projekat…. Puca zdravlje..

Dakle. kada postoji ovoliko velika proizvodnja kompromisa u jednom okruženju, pogotovo našem, možemo da napišemo da živimo u „kompromisnom društvu“ u kojem su forma, pozicija, ego, kompromis i nasilje na prvom mestu.

Kada je kreativnost u pitanju, kompromisno društvo se okreće negativnom skupu vrednosti reči kreativnost koju zovemo još i SnaLAŽljivost.

Svakodnevno snalaženje na tuđ račun, za posledicu ima da će u nekom trenutku neko drugi da se snađe na vaš račun.

Rečju SnaLAŽljivost se pravda kompromisno stanje. U društvima koja su predugo kompromisnog karaktera vremenom se generiše skup izgovora kojima se pravda snalaženje.

Kompromisna društva ne stvaraju novu vrednost već se troše iznutra i tako dolaze do tačke kada se nasilje rađa.

Članovi kompromisnog društva znaju samo za krug, ciklus ponavljanja snalaženja sa očekivanjem da to bude dovoljan (beskonačan) broj puta. Kada se ne desi taj očekivani broj počinje da se pojavljuju različiti oblici nasilja.

U kompromisnom društvu najteže je onima koji imaju svest o tome ali ih je pobedila rečenica: Ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se. Oni se teško snalaze jer još uvek u sebi, makar u tragovima, imaju svest o značaju smisla, svrhe, vrednosti, posvećenosti, jedinstvenosti, jednostavnosti.

Još jedna stvar je dokaz da je oko nas značajan broj članova kompromisnog društva.

Član kompromisnog društva voli da pojednostavljuje stvari jer nije sposoban a ni spreman da se posveti kreiraju jednostavnog.

Jedinstvenost ne postoji već samo kopija ponašanja koje je zarazno za sve one koji vole da koriste reč SnaLAŽljivosti, dok kod onih koji su još uvek na tu reč imuni, izaziva revolt kratkotrajno i povlačenje u skup „pozitivnih društvenih devijacija“ gde kao član radi na poštovanju i primeni prirodnih principa, bez obzira koliko je mali prostor delovanja.

Oni predstavljaju nadu da će jednog dana prisutno kompromisno društvo napraviti vrednosnu transformaciju ka posvećenom društvu.

Kompromisno društvo maksimalno uništava značaj i primenu prirodnih principa pa tako imamo.

Zavisnost umesto međuzavisnosti.

Formalizam umesto jedinstvenosti.

Pojednostavljivanje umesto jednostavnosti,

Privid umesto organizovanosti.

Reaktivnost umesto proaktivnosti.

Jer su članovi kompromisnog društva spremni pre da prihvate zavisnost, (neki je i očekuju) nego da rade na međuzavisnosti jer ona ipak traži vreme, znanje i iskrene namere.

Jer članovi kompromisnog društva teže zadovoljenju forme i to očekuju i od drugih. Kada i drugi prihvate formalizam sledi nagrada od prvih. Ovi drugi najčešće to rade zbog opstanka na tržištu. Posebno se odnosi na tržište usluga. Na žalost posao onih koji su u biznisu usluga glavna vrednost treba da bude jedinstvenost, zar ne?

Jer članovi kompromisnog društva nemaju vremena za bacanje na pravljenje jedinstvenog i zato insistiraju na pojednostavljenju stvari i svega bitnog jer nisu sposobni da razumeju jedinstvenost a da ne govorim o težnji izuzetnom.

Jer članovi kompromisnog društva vole prividno stanja zauzetosti i često brkaju pojmove zauzetost i produktivnost. Primetno je da manjak produktivnosti pravdaju zauzetošću i tako brane pozicije. Organizovanost im ne ide od ruke jer ne znaju da stave pravu stvar na prvo mestu. Bitnost se ogleda u sebičnost i ličnoj brizi, dok zanemaruju bitnost u funkciji doprinosa drugome. Hitnost su zamenili sa zauzetost.

Jer članovi kompromisnog društva vole da budu reaktivni da svakodnevno izgovaraju rečenice tipa: Moram da… Nemam vremena… Nisam imao vremena.. Biće vremena za to…. Kada bih… To me nervira…. To neće razumeti… To je komplikovano….Bio sam zauzet… i ostale reaktivne rečenice, ne dajući prostor rečenicama kao što su: Treba, Mogu, Hoću, Ja ću, Daću sve od sebe.. Posvetiću se… Odvojiću vreme…

Na žalost u ovom društvu većina tapše i govori: Kompromis na bis… Kompromis na bis…. i tako će biti dok su snaLAŽljivi.

Kompromis, taj defekt moždane mase koji se vrti u krug, ima šansu da postane spirala koja raste, samo ako članovi kompromisnog društva se jednog jutra probude i kažu sa im je dosta prosečnog i da žele da teže izuzetnom.

Plus naravno da prihvate da svoj defekt mase poprave novim masama.

p.s. ako želite jedinstven dokaz, uradite test: sedite za klavir izaberite samo jedan ton i ponavljajte ga prvo sporo pa sve brže, dobićete kako zvuči kompromisno društvo, koliko je jednolično i nema harmonije. Plus zabole će vas prst pokušavajući da postignete broj kompromisa koji se dešavaju u kompromisnom društu. Odmorite se i potom poslušajte kako zvuči fibonačijev niz https://www.youtube.com/watch?v=IGJeGOw8TzQ Tako treba da zvuči društvo… jedinstveno, jednostavno, međuzavisno i organizovano…. Mnogo lepše nego kompromisno društvo koje se oko nas ponavlja u kružnom ciklusu bez harmonije.